NACIONALNE MANJINE IZLOŽILE PISANICE U MATERINOJ KUĆI 10.TRAVNJA 2017.

U Hrvatskoj kući Materina priča u Zagrebu 10. travnja je otvorena izložba uskrsnih pisanica i običaja u Hrvatskoj na kojoj sudjeluje i deset nacionalnih manjina; češka, mađarska, makedonska, poljska, rusinska, ruska, slovačka, slovenska, talijanska i ukrajinska. Svaka manjina je prestavila sebe, svoje pisanice i ostale uskršnje ukrase i još neka jela. Uz nacionalne manjine, izložene su i hrvatske pisanice koje su radili narodni umjetnici, neke župe i časne sestre.

Izložbu je otvorio gradonačelnik Grada Zagreba Milan Bandić, a nazočne su pozdravili; Zoltan Balaž-Piri, tajnik Koordinacije vijeća i predstavnika nacionalnih manjina Grada Zagreba, predsjednik Vijaća mađarske nacionalne manjine Grada Zagreba, i predsjednik Koordinacije vijeća i predstavnika mađarske nacionalne manjine Hrvatske, te Mina Petra Petričec, predsjednica Hrvatske kuće Materina priča. Veliki broj posjetitelja nazočio je otvorenju izložbe na kojoj je o uskrsnim običajima i povijesti pisanica govorio profesor etnolog Josip Barlek, viši kustos Etnografskog muzeja u Zagrebu.
Otvorenje izložbe glazbom je popratila Wisla, mješoviti pjevački zbor poljskog KD „Nikola Kopernik“, koji je na poljskom otpjevao nekoliko uskršnjih pjesama.

 

PREDBOŽIĆNI DOMJENAK I KONCERT U TALIJANSKOM INSTITUTU ZA KULTURU, 09. PROSINCA 2016.

DAN NACIONALNIH MANJINA GRADA ZAGREBA – ZRINJEVAC, 16. LIPNJA 2016.

PRVI ZNANI GRADONAČELNIK GRADA ZAGREBA

Budući da je gradnja bedema, tornjeva i kula, kao prvi uvjet naseljenika na Griču trajala 24 godine od trenutka naseljavanja oko kraljevskog kostura grada, građevinari su nesumnjivo najstariji zagrebački zanatlije. ‘Vjerni naši građani, utvrđivanju ovoga grada, gradeći u njemu kuće i prenoseći onamo svoja zdanja, imadoše silnih troškova, neprekidna posla i ogromne štete’, pisao je kralj Bela IV 1266. godine. Nakon kraljeve povelje o naseljavanju zapadnog dijela zagrebačkog brežuljka, tzv. Zlatne bule, donesene 16. studenog 1242. i tako nazvane zbog zlatnog pečata, ona je bila osnovni gradski zakonik odnosno kazneno-pravni sudski dokument. Jednom riječju, Gradec je postao slobodni kraljevski grad a stanovnici su dobili povlastice koje su donijele određenu samoupravu tj. pravo biranja gradskog poglavara, suca, pravo trgovanja i sajmovanja. Ipak, za načelnike i suce, birani su bogati trgovci, miljenici kralja.

Prvi znani gradonačelnik koji se imenom spominje u dokumentima već 1256. godine kao ‘kapetan’ Gradeca, samo 14 godina nakon kraljeve povelje, a riječ je o bogatom poslovnom čovjeku, miljeniku dinastije Arpadivić, COMESU PERCHINUSU nazvanim Perkin (Perin) ili Periklo, trgovcu luksuznom robom porijeklom iz Venecije i vodećem licu tzv. mletačke kolonije koja se nalazila na zapadnom dijelu zagrebačkog brežuljka, Gradecu. Prvi puta je zapravo spomenut u dokumentu koji tvrdi da je Perkin od kralja dobio selo Glavnice u Zelinskom prigorju kao protuuslugu za dragocjenu venecijansku robu u vrijednosti od 120 maraka. U slijedećim godinama nekretninskog buma, bavio se je kupoprodajom zemljišta od Sopnice do Pokupskog, ne prezajući od poslovne upotrebe krivotvorenih dokumenata. Smatran je odličnim financijskim stručnjakom i kao takav 1266. godine postaje ‘načelnik’ Gradeca. Po svemu sudeći, ugarsko-hrvatskog kralja Belu IV doista je financijski zadužio pa je 1272. godine imenovan predstojnikom gornjogradske kraljevske kovnice novca u kojoj su se kovali zagrebački denari.

Završio je tragično. Vraćajući se iz Napulja, gdje je za hrvatsko-ugarskog kralja obavio neku prevažnu diplomatsku misiju, ubijen je u razbojničkoj ‘zasjedi’. Perkin, prvi znani gradonačelnik, u svom prekratkom životu nije realizirao samo jednu ambiciju, nije osvojio plemićku titulu!

Izvor: ‘Priče o Zagrebu’, ‘Talijani u Zagrebu’ dr. Filipa Škiljana

Priredio: Oskar Arlant